Žene iz dvorca La Fayette – kada povijest napokon progovori i ženskim glasom
Upravo prema takvim ženama Stephanie Dray okreće pogled u romanu Žene iz dvorca La Fayette, opsežnoj povijesnoj sagi koja nas vodi kroz gotovo dva stoljeća francuske i američke povijesti, od Američke i Francuske revolucije, preko Prvoga svjetskog rata pa sve do nacističke okupacije Francuske u Drugom svjetskom ratu. U središtu priče nalaze se tri žene, tri vremenska razdoblja i tri potpuno različita života povezana jednim mjestom – dvorcem Chavaniac, rodnim domom markiza de Lafayettea.
Adrienne Lafayette upoznajemo 1774. godine, Beatrice Chanler u osvit Prvoga svjetskog rata, a Marthe Simone 1940. godine. Na prvi pogled dijeli ih toliko toga da bi njihove priče mogle pripadati trima različitim romanima. Jedna je francuska aristokratkinja, druga nekadašnja glumica koja ulazi u njujorško visoko društvo, a treća mlada francuska učiteljica i umjetnica odrasla bez roditelja. Međutim, što njihove priče više napreduju, postaje sve jasnije da ih ne povezuje samo dvorac. Povezuje ih trenutak u kojem svaka mora odlučiti hoće li ostati promatračica vlastitoga vremena ili učiniti nešto, premda cijena djelovanja može biti golema. I možda je upravo to jedna od najljepših ideja romana: hrabrost ne izgleda jednako u svakom vremenu, ali uvijek počinje odlukom da ne okrenemo glavu.
Adrienne Lafayette – žena koju je povijest ostavila u sjeni slavnog prezimena
Od triju junakinja posebno mjesto pripada Adrienne Lafayette. Ne samo zato što njezina priča otvara roman nego zato što je upravo želja Stephanie Dray da ispriča njezin život bila početna točka iz koje je nastala cijela knjiga. Autorica Adrienne naziva malo poznatom francuskom „Founding Mother“ i ističe da ju je željela prikazati kao istinsku političku partnericu markiza de Lafayettea i junakinju koja zaslužuje vlastito mjesto u povijesti. Tijekom istraživanja shvatila je da se Lafayetteova ostavština nastavila upravo u Chavaniacu i preko drugih žena koje su desetljećima poslije ondje djelovale.
Marie Adrienne Françoise de Noailles rođena je 1759. godine u jednoj od najuglednijih francuskih aristokratskih obitelji. Kada se kao vrlo mlada djevojka udala za Gilberta du Motiera, markiza de Lafayettea, teško je mogla pretpostaviti da će njihov brak postati neraskidivo povezan s dvjema revolucijama i političkim previranjima koja će promijeniti zapadni svijet.
Lafayette će postati jedan od najpoznatijih Francuza svojega vremena. Borit će se u Američkom ratu za neovisnost, povezati svoje ime s Georgeom Washingtonom i Američkom revolucijom, a zatim sudjelovati u burnim događajima Francuske revolucije. Njegovo će ime ostati u povijesti. Adrienneino mnogo manje.
A upravo tu Dray radi nešto iznimno zanimljivo. Ne pokušava umanjiti Lafayetteovu povijesnu važnost kako bi povećala Adrienneinu. Umjesto toga pomiče perspektivu i pita: što se za to vrijeme događalo ženi koja je bila uz njega? Odgovor je: mnogo više nego što bismo očekivali.
Adrienne nije prikazana kao dekoracija uz slavnog supruga. Ona razmišlja o politici, sudjeluje u njegovim idealima, štiti obitelj, donosi odluke i pokušava preživjeti svijet u kojem se društveni poredak ruši pred njezinim očima. Roman istodobno vrlo dobro pokazuje paradoks njezina položaja. Adrienne pripada privilegiranoj aristokraciji, ali upravo će joj ta pripadnost u revolucionarnoj Francuskoj postati smrtnom prijetnjom. A stvarna povijest njezina života gotovo je nevjerojatna.
Godine 1792. Adrienne je uhićena zbog svojega aristokratskog podrijetla. Tijekom revolucionarnog terora pogubljene su njezina majka, sestra i baka, dok se i sama našla vrlo blizu giljotine. Preživjela je, među ostalim, zahvaljujući promijenjenim političkim okolnostima nakon pada Robespierrea i američkoj intervenciji. Kongresna knjižnica posebno ističe da se nakon toga nije jednostavno povukla, nego je svojim financijskim, pravnim i diplomatskim sposobnostima pokušavala spasiti obitelj, djecu i imovinu.
No jedan događaj možda najbolje govori kakva je bila. Njezin suprug završio je u austrijskom zatočeništvu u Olmützu. Adrienne je mogla ostati na slobodi. Umjesto toga, zajedno s dvjema kćerima dobrovoljno mu se pridružila u zatočeništvu i ondje ostala do njegova oslobađanja. Teško je nakon toga Adrienne opisati samo kao „Lafayetteovu suprugu“. I upravo zato njezina priča tjera na razmišljanje o načinu na koji pamtimo povijest. Lafayette je ostao junak revolucija, čovjek čije ime poznajemo stoljećima poslije. Adrienne je dijelila posljedice njegovih političkih uvjerenja, preživjela zatvore, gubitak najbližih članova obitelji i prijetnju vlastitoga pogubljenja, borila se za svoju obitelj i svjesno izabrala zatočeništvo uz supruga. Nije bila žena iza velikog muškarca. Bila je žena pokraj njega. Samo što je povijest mnogo glasnije zapamtila njegovo ime.
Beatrice Chanler – privilegija koja postaje odgovornost
Više od stoljeća poslije pojavljuje se Beatrice Chanler i roman potpuno mijenja ritam. Ako Adrienne pripada svijetu francuske aristokracije, revolucija i prosvjetiteljskih ideala, Beatrice dolazi iz Amerike s početka 20. stoljeća. Njezina je osobnost glasnija, nekonvencionalnija i na mnogo načina modernija. Dray je prikazuje kao ženu koju je teško smjestiti u granice koje joj društvo pokušava postaviti. No i Beatrice je, baš kao Adrienne, stvarna povijesna osoba.
Stephanie Dray tijekom istraživanja nije ostala samo na dostupnim biografskim podacima. Posjetila je Chavaniac 2017. godine, proučavala francuske izvore, a u New-York Historical Societyju pregledavala je čak **26 **kutija Beatriceinih dokumenata i fotografija. Upravo je u toj arhivskoj građi pronašla podatke koji su je natjerali da znatno izmijeni prvotnu verziju romana.
Beatriceina priča fascinantna je upravo zato što pokazuje što se može dogoditi kada osoba koja posjeduje društveni položaj, veze i mogućnosti odluči tu privilegiju pretvoriti u odgovornost. Prvi svjetski rat za nju nije nešto što se događa negdje daleko preko Atlantika. Nakon što se susretne s njegovim posljedicama u Francuskoj, ona ne može nastaviti živjeti kao da ih nije vidjela. Počinje prikupljati pomoć, koristiti svoj društveni utjecaj i raditi za ljude čije je živote rat potpuno promijenio. I tada se ponovno pojavljuje Chavaniac. Dvorac povezan s Lafayetteovim imenom dobiva novu svrhu. Umjesto da ostane samo spomenik slavnoj prošlosti, postaje mjesto humanitarnog djelovanja. Beatrice je među ženama koje Lafayetteovu ostavštinu prenose u novo stoljeće i daju joj konkretno značenje: sloboda, jednakost i čovjekoljublje ne vrijede mnogo ako ostanu samo velike riječi.
Dray upravo zbog toga ne povezuje svoje junakinje samo arhitekturom jednog dvorca. Povezuje ih nasljeđem ideje. Adrienne se u 18. stoljeću bori za ideale u koje vjeruje i za opstanak svoje obitelji. Beatrice u 20. stoljeću preuzima dio te ostavštine i pretvara ga u pomoć onima kojima je rat oduzeo sigurnost. Chavaniac tako prestaje biti obična kulisa romana. Njegovi zidovi pamte različite ratove, različite generacije i različite žene koje svaki put iznova moraju odgovoriti na isto pitanje: što mogu učiniti kada se svijet oko mene raspada?
Marthe Simone – izmišljena junakinja među stvarnim tragovima povijesti
Treća vremenska linija vodi nas u 1940. godinu i ponovno u Francusku zahvaćenu ratom. No ovdje je važno napraviti razliku: Marthe Simone nije povijesna osoba poput Adrienne Lafayette i Beatrice Chanler. Ona je fikcionalna junakinja. To, međutim, ne znači da je povijesna pozadina njezine priče izmišljena.
Marthe je učiteljica i umjetnica odrasla u Chavaniacu. Za razliku od žena koje su joj prethodile, ona u početku nema potrebu postati junakinjom. Zapravo želi upravo suprotno – živjeti vlastiti život i ostati izvan rata. Ali rat ne pita želi li netko sudjelovati. Nacistička okupacija postupno sužava prostor u kojem je moguće ostati neutralan. Svakodnevica se mijenja, ljudi nestaju, progoni postaju stvarnost, a Marthe se mora suočiti ne samo s pitanjem što se događa oko nje nego i s pitanjem kakva osoba želi biti. U tome se krije važna razlika između nje i prve dvije junakinje. Adrienne i Beatrice već su žene snažne svijesti o vlastitim uvjerenjima. Kod Marthe pratimo nastanak hrabrosti. Ona ne počinje kao junakinja. Postaje njome.
Stephanie Dray u svojem obraćanju čitateljima navodi da je trećom pričom željela prikazati francusku učiteljicu koja postaje krivotvoriteljica dok pomaže židovskoj djeci pronaći utočište pred nacistima. Istodobno naglašava da mnogi elementi koji zvuče kao najdramatičniji dijelovi fikcije imaju stvarnu povijesnu podlogu – spašavanje židovske djece, tajni prolazi, lažni identiteti, djelovanje otpora i skrivanje povijesnih predmeta. Zato Marthe možda nije postojala, ali svijet u kojem Dray smješta njezinu priču jest.
Tri žene, tri rata i jedno pitanje
Najveća snaga romana ne leži samo u tome što nam pruža tri zanimljive junakinje. Ona se nalazi u načinu na koji njihove priče razgovaraju jedna s drugom preko vremena.
Adrienne ne može znati za Beatrice. Beatrice nikada ne može upoznati Marthe. Pa ipak, ono što jedna generacija napravi ostavlja trag koji sljedeća može pronaći.
Upravo je to jedna od ključnih ideja koju sama autorica navodi kao razlog nastanka romana: željela je pokazati kako druge hrabre žene preuzimaju baklju prethodnih generacija i kako Lafayetteova ostavština humanitarnog djelovanja nije ostala zarobljena u vremenu napudranih perika, nego je nastavila imati značenje u stoljećima koja su slijedila. Zato se kroz roman stalno vraćamo pitanju što zapravo znači biti hrabar.
Hrabrost kod Adrienne znači ostati vjerna svojim uvjerenjima dok joj se svijet raspada, preživjeti gubitke koji bi slomili mnoge i ponovno ustati.
Kod Beatrice znači odbiti mogućnost da privilegija bude opravdanje za ravnodušnost. Ona ima izbor živjeti udobno i gledati rat iz sigurne udaljenosti, ali bira djelovanje.
Kod Marthe hrabrost znači nešto možda najbliže običnom čovjeku – pobijediti vlastiti strah. U jednom trenutku više nije dovoljno reći da rat nije njezin problem. Mora odlučiti hoće li riskirati sebe kako bi pomogla drugome. Tri žene zbog toga nisu hrabre na isti način. I upravo je to važno. Jer hrabrost nije odsutnost straha, nije uvijek spektakularan čin i ne mora završiti u povijesnim knjigama. Ponekad je političko djelovanje, ponekad spašavanje djece, ponekad korištenje vlastitoga novca i utjecaja, ponekad ostanak uz nekoga kada bi bilo jednostavnije otići, a ponekad komadić papira s lažnim imenom koji nekome može spasiti život.
Dvorac koji postaje četvrti glavni lik. Iznad svega toga stoji Chavaniac. Kamen ostaje dok se ljudi i stoljeća mijenjaju. Zbog toga dvorac u romanu gotovo funkcionira kao četvrti glavni lik. U njegovim se prostorijama smjenjuju aristokrati, revolucionari, djeca, humanitarci, učitelji, izbjeglice i ljudi koji pokušavaju preživjeti rat. Svaka generacija nasljeđuje nešto od prethodne, čak i kada toga u početku nije svjesna. Stephanie Dray upravo je stvarna povijest Chavaniaca pretvorila u okosnicu romana. Izdavač knjigu opisuje kao generacijsku sagu zasnovanu na stvarnoj priči o iznimnom francuskom dvorcu i ženama povezanima s njegovom ostavštinom, a sama autorica objašnjava da je upravo otkrivanje žena koje su nakon Adrienne nastavile štititi dvorac i Lafayetteovo nasljeđe njezinu prvotnu ideju pretvorilo u mnogo širu priču. Možda upravo zato naslov Žene iz dvorca La Fayette nakon čitanja znači nešto više nego na početku. Ovo nisu samo žene koje su slučajno živjele na istome mjestu. One su žene koje su naslijedile odgovornost.
Ženska povijest između činjenica i fikcije
Posebna vrijednost romana leži i u tome što nas tjera da nakon posljednje stranice poželimo provjeriti što je bilo stvarno. A tada nastupa možda najveće iznenađenje. Čitajući povijesni roman često pretpostavljamo da su najdramatičniji događaji upravo oni koje je autor izmislio. Kod Žena iz dvorca La Fayette granica nije tako jednostavna. Dray je provela opsežno istraživanje, koristila arhivsku građu i posjetila sam Chavaniac, a u popratnom materijalu uz roman naglašava koliko je događaja koji djeluju gotovo nevjerojatno zapravo pronašla u povijesnim izvorima. I tu se ponovno vraćamo Adrienne i Beatrice. Dvije stvarne žene čija biografija pokazuje da književnost ponekad ne mora stvarati junakinje. Dovoljno ih je pronaći. Adrienne je preživjela revolucionarni teror i gubitak gotovo cijele svoje najbliže obitelji, borila se za svoju djecu, imovinu i supruga te dobrovoljno ušla u njegovo zatočeništvo. Beatrice je svoj položaj i veze pretvorila u humanitarno djelovanje i pomogla da Lafayetteov dom postane mjesto pomoći onima koje je rat ostavio bez sigurnosti. A između njih stoji više od stotinu godina. Upravo zato roman otvara i jedno šire pitanje: koliko još Adrienne i Beatrice postoji u povijesti čija imena jednostavno nismo naučili?
Koliko je žena organiziralo, pregovaralo, spašavalo, liječilo, prenosilo poruke, skrivalo ljude, prikupljalo novac, održavalo obitelji na okupu i riskiralo vlastiti život, dok su stranice udžbenika ostajale rezervirane za muškarce koji su formalno vodili revolucije i ratove? Stephanie Dray ne pokušava izbrisati poznatu povijest. Ona samo širi kadar. I odjednom uz Lafayettea vidimo Adrienne. Uz generale i vojnike Prvoga svjetskog rata vidimo Beatrice.
Uz velike vojne operacije Drugoga svjetskog rata vidimo Marthe i bezbroj stvarnih ljudi čije se bitke nisu vodile tenkovima i puškama, nego lažnim dokumentima, skrivenim prolazima, hranom, utočištem i odlukom da nekoga neće prepustiti progoniteljima.
Možda je upravo zbog toga Žene iz dvorca La Fayette mnogo više od još jednog povijesnog romana o trima snažnim ženama. To je roman o nasljeđu – ne onome koje dobivamo prezimenom, titulom ili imovinom, nego nasljeđu vrijednosti koje jedna generacija ostavlja drugoj.
Adrienne, Beatrice i Marthe razdvajaju desetljeća, ratovi i potpuno različiti životni uvjeti, ali svaka na svoj način dolazi pred isti izbor: promatrati ili djelovati. I svaka, kada dođe njezin trenutak, bira djelovati.
Možda zato nakon njihove priče ne ostaje samo divljenje prema trima junakinjama nego i pomalo neugodno, ali važno pitanje upućeno nama koji živimo mnogo godina poslije njih:
Kada dođe vrijeme u kojem više nije dovoljno samo promatrati – bismo li i mi znale prepoznati trenutak u kojem treba ustati?
S ljubavlju prema knjigama,
Knjigoteka Bilje
