Upravo na toj neizvjesnosti Lisa Jewell gradi roman Noć kada je nestala, psihološki triler koji smo čitali u našem čitateljskom klubu. Na prvi pogled riječ je o misteriju nestale djevojke i njezina dečka, ali vrlo brzo postaje jasno da Jewell zanima mnogo više od odgovora na pitanje gdje su Tallulah i Zach. Ispod priče o nestanku skriva se roman o majčinstvu, mladosti koja je prerano postala odrasla, emocionalnoj ovisnosti, kontroli, obiteljskim odnosima i onim sitnim znakovima upozorenja koje ljudi oko nas ponekad ne prepoznaju sve dok ne bude prekasno.
Jedna ljetna noć nakon koje ništa više nije isto
Tallulah Murray ima devetnaest godina, malo dijete i život koji se poprilično razlikuje od života većine njezinih vršnjaka. Dok drugi izlaze, studiraju, zaljubljuju se, prekidaju veze i bez previše razmišljanja planiraju sljedeći vikend, Tallulah već zna kako izgleda odgovornost koja ne prestaje kada ti se više ne da biti odgovoran. Ona je majka.
Jedne ljetne večeri Tallulah i njezin dečko Zach odlaze na druženje koje se nastavlja na imanju poznatom kao Dark Place – Mračna kuća. Trebala je to biti samo jedna večer. Malo slobode, malo zabave, nekoliko sati tijekom kojih Tallulah može biti devetnaestogodišnjakinja, a ne samo nečija majka i partnerica. Ali Tallulah se ne vraća kući. Ne vraća se ni Zach. Kod kuće ostaje njezina majka Kim, zajedno s njihovim malim sinom Noahom, i počinje ona najgora vrsta čekanja – ona u kojoj nema odgovora.
Jewell upravo kroz Kim vrlo snažno prikazuje što nestanak čini ljudima koji ostaju. Vrijeme prolazi, svakodnevni život mora se nekako nastaviti, dijete treba hraniti, uspavljivati i odgajati, ali jedan dio života ostaje zamrznut u posljednjoj večeri kada je Tallulah viđena. Svaki detalj iz prošlosti odjednom dobiva novo značenje. Svaka rečenica postaje potencijalni trag. Svaka odluka izaziva novo pitanje: što nisam vidjela?
Godinu dana poslije – poruka koja ponovno otvara slučaj
Godinu dana nakon Tallulahina nestanka u priču ulazi Sophie, spisateljica kriminalističkih romana koja sa svojim partnerom useljava u kućicu u blizini šume i Mračne kuće. Nova sredina za nju bi trebala značiti mir i prostor za pisanje. Umjesto toga, tijekom jedne šetnje pronalazi neobičnu poruku: ovdje kopati**. **Dvije riječi dovoljne su da ponovno pokrenu pitanja o slučaju koji nikada nije riješen. Tko je ostavio poruku? Zašto upravo sada? Što se nalazi ispod zemlje? I, možda najvažnije, je li osoba koja ju je ostavila željela da istina konačno bude pronađena?
Taj detalj mogao je vrlo lako djelovati kao tipičan trik kriminalističkog romana, ali Jewell ga koristi kao početnu točku za postupno povezivanje prošlosti i sadašnjosti. Sophie je pritom zanimljiv izbor lika jer je spisateljica krimića. Navikla je izmišljati tragove, motive i počinitelje, a sada se nalazi usred stvarne neriješene priče. Ono što bi u romanu mogla kontrolirati, u stvarnom životu nema urednu strukturu. Ljudi nisu književni likovi koji postoje samo kako bi odigrali svoju ulogu u zapletu, a istina se ne mora pojaviti onda kada je pripovjedaču najzgodnije.
Tallulah je mnogo više od „nestale djevojke“
Jedan od najvećih aduta romana jest to što Tallulah ne ostaje samo lice s fotografije nestale osobe.
Kako se vraćamo u vrijeme prije njezina nestanka, upoznajemo djevojku koja pokušava pronaći vlastiti identitet između majčinstva, veze, obitelji, prijateljstava i želja koje možda ni sama još nije stigla jasno definirati.
Posebno je zanimljiva njezina pozicija mlade majke. Tallulah je prisiljena odrasti mnogo brže nego njezini vršnjaci, ali to ne znači da je prestala biti mlada žena koja tek otkriva tko je i što želi. Upravo u toj kontradikciji Jewell pronalazi mnogo prostora za psihološku napetost. Možeš voljeti svoje dijete više od svega i istodobno žaliti za dijelovima mladosti koje nisi stigao proživjeti. Možeš biti odgovoran i istodobno poželjeti pobjeći od odgovornosti na nekoliko sati. Možeš nekoga voljeti i ipak osjećati da te taj odnos guši. I upravo zato Tallulah djeluje uvjerljivo. Nije idealizirana junakinja. Njezine odluke nisu uvijek jednostavne, a njezini osjećaji nisu uredni. No možda je upravo to jedan od važnijih slojeva romana: podsjetnik koliko često od mladih žena očekujemo da budu potpuno sigurne u sebe i svoje odluke u životnoj dobi u kojoj se zapravo još uvijek oblikuju.
Kada ljubav prestaje biti ljubav?
Jedna od tema o kojoj se uz ovaj roman može dugo razgovarati jest odnos ljubavi, posesivnosti i kontrole. Granica između brige i kontrole ponekad se pomiče gotovo neprimjetno. Netko želi znati gdje si jer „brine“. Želi znati s kim razgovaraš jer „mu je stalo“. Ljubomoru objašnjava velikom ljubavlju. Potrebu za stalnom blizinom predstavlja kao dokaz privrženosti. A onda se prostor druge osobe polako smanjuje.
Jewell ne gradi ovu temu velikim deklaracijama nego nizom situacija zbog kojih postupno počinjemo drukčije promatrati odnose među likovima. To je možda i jedan od razloga zbog kojih Noć kada je nestala funkcionira bolje kao psihološki roman nego kao obična potraga za počiniteljem.
Čitatelj ne traži samo odgovor na pitanje što se dogodilo?, nego sve češće počinje postavljati drugo pitanje: kako je do toga uopće došlo?A ta su dva pitanja mnogo različitija nego što se na prvi pogled čini.
Kim i najgora noćna mora svakog roditelja
Ako Tallulah predstavlja mladost uhvaćenu između slobode i odgovornosti, njezina majka Kim predstavlja drugu stranu iste priče – roditelja koji pokušava rekonstruirati život vlastitog djeteta tek kada ga više nema pred sobom. Koliko zapravo roditelji poznaju svoju odraslu djecu? Znamo li što ih muči ako nam to ne kažu? Prepoznajemo li razliku između obične svađe u vezi i ozbiljnog problema? Koliko često nešto pripišemo mladosti, tvrdoglavosti ili prolaznoj krizi? Kimina potraga nije samo potraga za Tallulah. Ona je i bolan pokušaj da ponovno upozna vlastitu kćer kroz ono što je ostalo iza nje. U tome leži jedna od emotivno najjačih dimenzija romana. Kada osoba nestane, njezini bližnji ne analiziraju samo posljednje sate. Analiziraju godine. Vraćaju razgovore, izraze lica, svađe, šutnje i trenutke kojima tada nisu pridavali važnost. Sve postaje moguće upozorenje koje nisu razumjeli. A uz Kim ostaje i Noah, dijete koje je premalo da bi razumjelo zašto njegove majke nema. Time nestanak prestaje biti samo misterij i postaje obiteljska trauma koja se prenosi na sve članove obitelji.
Mračna kuća kao mjesto i simbol
Već sam naziv Dark Place nosi gotovo gotičku težinu. Veliko imanje na rubu šume, mladi ljudi, zabava, alkohol, tajne i mjesto o kojem kruže priče stvaraju atmosferu koja povremeno podsjeća na klasične gotičke romane. Kuća nije samo kulisa. Ona predstavlja svijet u koji Tallulah ulazi, svijet koji je istodobno privlačan i uznemirujući. Tu je i šuma – prostor u kojem se možeš sakriti, izgubiti, nešto zakopati ili pronaći.
Jewell se vrlo dobro koristi prostorom kako bi pojačala osjećaj nelagode. Najstrašnije nije ono što vidimo, nego ono što pretpostavljamo da bi moglo biti skriveno nekoliko metara dalje.
Naziv Mračna kuća zato gotovo djeluje kao upozorenje. U ovoj priči mnogo toga postoji iza lijepih fasada: kuća, prijateljstva, veze i obitelji mogu izvana izgledati sasvim drukčije nego iznutra.
Tri vremenske linije, jedna istina
Roman je strukturiran kroz više vremenskih perspektiva i upravo takav način pripovijedanja omogućuje Jewell da čitatelju informacije daje vrlo kontrolirano. Znamo dovoljno da stvaramo teorije, ali nikada dovoljno da budemo potpuno sigurni. Sadašnjost donosi Sophie i pronalazak poruke. Prošlost nas vraća Tallulah i događajima koji su prethodili njezinu nestanku. Kimina perspektiva povezuje te dvije razine kroz godinu dana čekanja, pitanja i pokušaja da shvati što se dogodilo. Takva struktura lako može postati zamorna ako se koristi samo kako bi autor umjetno skrivao informacije. Ovdje uglavnom ima smisla jer svaka perspektiva otvara drugi dio priče. Tallulah nam pokazuje ono što drugi nisu mogli znati. Kim nam pokazuje ono što obitelj pokušava razumjeti nakon nestanka. Sophie dolazi izvana i vidi tragove koje ljudi koji su godinama emocionalno povezani sa slučajem možda više ne mogu promatrati hladno. Istina se tako ne pojavljuje odjednom. Sastavljamo je poput slagalice.
Privilegija, moć i osjećaj nedodirljivosti
Ispod kriminalističkog zapleta provlači se još jedna zanimljiva tema – društvena moć. Mračna kuća predstavlja svijet novca, privilegija i određene vrste slobode koja dolazi s osjećajem da se posljedice uvijek nekako mogu riješiti. Tallulah ulazi u prostor koji joj nije potpuno poznat, među ljude čiji način života nije njezin. Razlike među likovima zato nisu samo osobne. One su i klasne. Novac ne mora nekoga učiniti lošim čovjekom, ali može omogućiti privatnost, utjecaj, zaštitu i pristup mogućnostima koje drugi nemaju. Jewell se poigrava upravo tim osjećajem: koliko je teško doći do istine kada se ona skriva iza zidova mjesta u koje većina ljudi nikada neće imati pristup?
Žene u središtu priče
Iako je u osnovi riječ o nestanku mladog para, Noć kada je nestala izrazito je usmjeren na ženske perspektive. Tallulah, Kim i Sophie nalaze se u različitim životnim fazama, ali svaka od njih na svoj način pokušava vratiti kontrolu nad vlastitim životom. Tallulah pokušava shvatiti tko je izvan uloga koje su joj vrlo rano pripale. Kim odbija prihvatiti da njezina kći može jednostavno nestati bez odgovora. Sophie slijedi trag koji bi netko drugi možda ignorirao. Zbog toga priča nije samo misterij nego i priča o ženskoj intuiciji, upornosti i potrebi da se stvari koje su dugo bile skrivene napokon izgovore.
Ono što nam se posebno svidjelo
Lisa Jewell pripada autoricama koje vrlo dobro znaju kako čitatelja natjerati da kaže: „Još samo jedno poglavlje.“
Poglavlja su dovoljno kratka, perspektive se izmjenjuju u pravom trenutku, a gotovo svaki novi odgovor otvara još jedno pitanje. Ipak, najveća vrijednost romana nije samo u tome što želimo saznati rasplet.
Najzanimljiviji su odnosi.
Kako izgleda veza kada jedna osoba počne zauzimati previše prostora u životu druge? Zašto je ponekad tako teško otići iz odnosa za koji znamo da nam više ne odgovara? Zašto ljudi oko nas neke znakove prepoznaju tek naknadno? Koliko toga skrivamo od obitelji upravo zato što ih volimo i ne želimo ih zabrinjavati?
Roman također dobro pokazuje koliko se lako slika neke osobe može promijeniti ovisno o tome čiju verziju priče slušamo. Nitko od nas ne postoji samo u jednoj ulozi. Za nekoga smo dijete, za nekoga partner, prijatelj, roditelj ili stranac – i svaka od tih osoba poznaje samo jedan naš dio.
Roman koji nije samo pitanje „tko je kriv?“ Kod psiholoških trilera često sve ovisi o završnom obratu. Ako pogodimo rasplet prerano, čini nam se da roman nije uspio. Kod Noći kada je nestala zanimljivije je nešto drugo. Misterij jest važan i Jewell ga pažljivo gradi, ali priča ima dovoljno psihološke težine da ne ovisi isključivo o posljednjih nekoliko stranica. Čak i kada počnemo sumnjati u određene likove ili naslućivati dijelove istine, ostaje pitanje kako su svi ti ljudi završili upravo na tome mjestu. Jer velike tragedije rijetko počinju velikim događajem.
Ponekad počinju malim popuštanjem. Prešućenom nelagodom. Ljubomorom koju nazivamo ljubavlju. Odnosom koji je nekada bio lijep pa zbog toga odbijamo priznati da više nije. Tajnom koju skrivamo jer vjerujemo da ćemo je riješiti sami. A onda se jednoga dana osvrnemo i shvatimo koliko smo daleko stigli.
Naš dojam
Noć kada je nestala roman je koji uspješno spaja napetost kriminalističkog zapleta s intimnijom pričom o obitelji, ljubavi, roditeljstvu i potrebi za slobodom. Lisa Jewell čitatelja vodi kroz priču tako da gotovo svaki lik u nekom trenutku postaje predmet sumnje, ali istodobno ne zaboravlja da iza misterija postoje ljudi čiji su životi nepovratno promijenjeni. Posebno nam se svidjelo što Tallulah nije svedena na „nestalu djevojku“. Dobivamo priliku upoznati je, razumjeti njezine dvojbe i vidjeti koliko je složen njezin položaj mlade žene koja pokušava istodobno biti majka, partnerica, kći i jednostavno – Tallulah. A možda je upravo tu i najvažnije pitanje koje nam je roman ostavio nakon čitanja: koliko dobro poznajemo ljude koji su nam najbliži?Možemo živjeti s nekim, razgovarati svaki dan, poznavati njegove navike i vjerovati da znamo sve važno, a ipak ne znati što se događa iza nekoliko prešućenih rečenica.
Noć kada je nestala podsjeća nas da tajne nisu uvijek velike i dramatične. Ponekad počinju sasvim tiho. A upravo su takve tajne često najopasnije.
Za naš čitateljski klub ovo je jedna od onih knjiga koje nude mnogo više tema za razgovor nego što naslovnica psihološkog trilera možda daje naslutiti. Možemo raspravljati o misteriju i tragovima koje smo primijetili ili previdjeli, ali i o emocionalnoj kontroli, mladom majčinstvu, odnosu roditelja i odrasle djece, privilegiji, prijateljstvu, povjerenju i granici između ljubavi i posesivnosti. I nakon posljednje stranice ostaje jedno pomalo neugodno pitanje: Koliko bismo toga primijetili kada bi nam osoba koju volimo pokušavala pokazati da nešto nije u redu – a da nam to nikada ne kaže izravno?
S ljubavlju prema knjigama,
Knjigoteka Bilje
