Dvije žene u svijetu u kojem o njihovim životima odlučuju drugi
London, druga polovica 18. stoljeća. U Spitalfieldsu, četvrti poznatoj po hugenotskim tkalcima svile, iza pročelja visokih kuća neprestano odjekuje ritam tkalačkih stanova. Iz raskošnih niti nastaju tkanine namijenjene bogatima, dok iza njihove ljepote stoje dugi sati iscrpljujućeg rada, društvene razlike i sve veće nezadovoljstvo radnika. Upravo u taj svijet Sonia Velton smješta svoj debitantski roman Kupina i divlja ruža, priču o dvjema ženama čiji su položaji naizgled potpuno različiti, ali obje žive unutar granica koje im postavljaju spol, stalež i očekivanja društva.
Esther Thorel supruga je uglednog hugenotskog tkalca svile i materijalno joj ne nedostaje mnogo. Sara Kemp nalazi se na sasvim drugom kraju društvene ljestvice. Prevarena obećanjem o pristojnom poslu, završila je u javnoj kući iz koje joj Esther pruža mogućnost izlaska i zapošljava je kao sluškinju. Esther je uvjerena da je učinila djelo kršćanskog milosrđa, dok Sara situaciju promatra mnogo manje romantično. Za nju promjena gospodarice još uvijek ne znači slobodu.
Njihov odnos postupno prerasta u nešto mnogo složenije od jednostavnog odnosa gospodarice i sluškinje. Među njima postoje bliskost, zanimanje i određena povezanost, ali također nerazumijevanje, klasna razlika i neravnoteža moći koju dobra namjera ne može izbrisati. Upravo je taj odnos najzanimljiviji dio romana jer Velton ne dopušta da jedna žena jednostavno postane spasiteljica druge.
Esther i milosrđe koje nije isto što i razumijevanje
Esther vjeruje da je spašavanjem Sare iz javne kuće postupila ispravno. Njezina je namjera dobra, ali problem nastaje kada počne pretpostavljati da upravo zbog te dobre namjere razumije i ono što je Sari potrebno. Sara bi trebala biti zahvalna, prihvatiti ponuđeni život i uklopiti se u kućanstvo Thorelovih.
Takav odnos otvara zanimljivo pitanje o pomoći koju pružamo drugima. Možemo nekome doista željeti dobro, a istodobno ostati potpuno slijepi za vlastite privilegije i pretpostavke. Esther ima mogućnost odlučivati jer raspolaže novcem, domom i društvenim položajem, dok Sara ima mnogo manje izbora. Ono što Esther doživljava kao spašavanje, Sara može doživjeti kao prelazak iz jedne vrste ovisnosti u drugu.
Ta razlika između njihovih perspektiva čini odnos uvjerljivim. Sara nije idealizirana žrtva koja će svoju spasiteljicu dočekati s bezuvjetnom zahvalnošću, kao što Esther nije jednostavno licemjerna bogata žena. Obje imaju slijepe točke, želje i vlastite načine razumijevanja svijeta, a njihova blizina postupno razotkriva koliko je teško uspostaviti ravnopravan odnos kada je društvena nejednakost ugrađena u svaki dio svakodnevice.
Sara Kemp i cijena ženskog siromaštva
Sarino iskustvo pokazuje koliko je malo mogućnosti imala siromašna žena bez obitelji, novca i društvene zaštite. Izbor između javne kuće i služenja u tuđem domu teško možemo nazvati stvarnim izborom u današnjem smislu. U oba slučaja njezin život ovisi o ljudima koji imaju više moći od nje.
Velton kroz Saru prikazuje London koji se nalazi daleko od lijepih svilenih tkanina i uglednih kućanstava. Tu postoje seksualno iskorištavanje, fizički rad, siromaštvo i svakodnevna nesigurnost, a granica između pristojnog i nepristojnog društva često više govori o položaju nego o karakteru osobe.
Sara vrlo brzo uočava i proturječja u kući Thorelovih. Pobožnost i ugled ne znače nužno moralnost, kao što siromaštvo ili prostitucija sami po sebi ne govore ništa o vrijednosti osobe. Upravo kroz njezin pogled kućanstvo koje izvana djeluje uređeno postaje mnogo manje skladno.
Esther želi nešto što supruga tkalca ne bi trebala željeti
Dok se Sara pokušava izboriti za kontrolu nad vlastitim životom, Esther vodi drugačiju bitku. Godinama osmišljava i slika uzorke za svilu, uvjerena da bi njezini nacrti mogli postati stvarne tkanine. Problem nije nedostatak talenta nego činjenica da je žena u svijetu u kojem se ozbiljan umjetnički i poslovni rad uglavnom smatra muškim područjem.
Reakcija njezina supruga na tu ambiciju bolno jasno pokazuje granice njezina položaja. Esther smije cijeniti lijepu svilu, može je nositi, razumjeti i privatno slikati uzorke, ali želja da njezin rad bude profesionalno priznat prelazi granicu onoga što se od nje očekuje.
Estherin lik nadahnut je stvarnom Annom Marijom Garthwaite, dizajnericom koja se u prvoj polovici 18. stoljeća afirmirala u spitalfieldskoj industriji svile. Garthwaite je izradila velik broj sačuvanih akvarelnih nacrta i uspjela se nametnuti u industriji kojom su dominirali muškarci, bez formalne izobrazbe i bez muškog pokrovitelja. Sonia Velton naglašava da Estherina biografija nije Garthwaiteina priča, ali joj je njezin uspjeh pružio povijesni dokaz da je ženska dizajnerica u takvom okruženju bila moguća.
Upravo ta stvarna povijesna podloga Estherinu borbu čini još zanimljivijom. Njezina želja nije moderna ideja naknadno umetnuta u 18. stoljeće, nego ambicija kakvu je barem jedna stvarna žena tog vremena uspjela ostvariti.
Svila kao ljepota i nevidljivi rad
Sonia Velton posebno dobro koristi svilu kao motiv koji povezuje gotovo sve slojeve romana. Gotova tkanina simbol je luksuza, profinjenosti i bogatstva, no proces njezina nastanka otkriva sasvim drukčiji svijet. Iza sjajnih uzoraka nalaze se tkalci, pomoćnici, dugi radni dani i ljudi čija egzistencija ovisi o cijeni njihova rada.
Spitalfields je doista postao važno središte proizvodnje svile nakon doseljavanja francuskih protestantskih izbjeglica, hugenota, osobito nakon opoziva Nanteskog edikta 1685. godine. Njihovo znanje snažno je obilježilo četvrt, a velike tavanske prostorije s prozorima građene su upravo kako bi tkalci imali dovoljno dnevnog svjetla za rad.
Sjaj svile tako stoji nasuprot uvjetima u kojima nastaje. Ta suprotnost odgovara i samom kućanstvu Thorelovih: ono što izvana izgleda uređeno, pobožno i respektabilno skriva mnogo složeniju stvarnost.
Kada nezadovoljstvo radnika izađe na ulicu
Povijesni kontekst romana nije ograničen na hugenotsku zajednicu i proizvodnju svile. Velton u priču uključuje i stvarne sukobe koji su potresali Spitalfields tijekom 1760-ih, kada su tkalci prosvjedovali zbog pada nadnica i teških uvjeta rada. Nemiri poznati kao Spitalfields ili Cutters’ Riots trajali su tijekom druge polovice desetljeća i kulminirali nasiljem i pogubljenjima.
Autorica je prije književne karijere radila kao pravnica specijalizirana za diskriminacijsko i radno pravo te je upravo u organiziranju spitalfieldskih tkalaca prepoznala rane oblike radničkog udruživanja. Taj interes vidljiv je u romanu jer klasni sukob nije tek povijesna dekoracija. Iza poslovnih odluka bogatijih majstora postoje radnici koji pokušavaju prehraniti obitelji, a iza nereda postoje ljudi kojima su mirniji načini obrane vlastitog položaja vrlo ograničeni.
Esther i Sara pritom se nalaze na različitim mjestima te društvene strukture. Jedna pripada kući koja od industrije ostvaruje korist, druga mnogo bolje poznaje život ljudi koji nemaju ekonomsku sigurnost. Njihov sukob zato nije samo osoban; u njemu se odražavaju i mnogo veće razlike njihova vremena.
Žensko prijateljstvo opterećeno nejednakošću
Odnos Esther i Sare teško je jednostavno nazvati prijateljstvom, barem ne bez dodatnog objašnjenja. Među njima postoji emocionalna i fizička blizina koju ne dijele s mnogim drugim ljudima, no taj odnos nikada nije potpuno oslobođen činjenice da jedna zapovijeda, a druga služi.
Esther ima moć otpustiti Saru, odrediti njezin posao i utjecati na uvjete u kojima živi. Sara se stoga ne može prema Esther odnositi s istom slobodom koju bi imala prema sebi ravnoj osobi. To ne znači da među njima ne može postojati iskrena privrženost, ali roman vrlo dobro pokazuje koliko društvena neravnopravnost može zakomplicirati čak i osjećaje koji su stvarni.
Zanimljivo je i koliko obje žene pogrešno procjenjuju jedna drugu. Esther Saru dugo vidi kroz vlastitu ideju milosrđa, dok Sara Esther promatra kroz privilegiju i licemjerje njezina kućanstva. Tek kada se njihove predodžbe počnu raspadati, mogu jasnije vidjeti osobu koja stoji pred njima.
Žene i vrlo ograničen izbor
Iako Esther i Sara pripadaju različitim klasama, roman pokazuje da obje žive unutar sustava koji muškarcima daje znatno veću kontrolu nad vlastitim životom. Razlika je u tome koliko prostora svaka od njih unutar tog sustava ima.
Esther ima dom, novac i status, ali suprug može odbaciti njezin umjetnički rad kao nevažnu razonodu. Sara raspolaže s mnogo manje zaštite i njezina je egzistencija znatno nesigurnija. Njihove priče zajedno pokazuju da nije dovoljno govoriti samo o položaju „žena“ kao jedinstvene skupine. Spol ih ograničava, ali klasa odlučuje koliko će posljedice tih ograničenja biti teške.
Upravo zbog toga njih dvije jedna drugoj mogu biti istodobno bliske i potpuno strane. Esther zna što znači da njezinu ambiciju muškarac ne shvaća ozbiljno, ali ne zna kako izgleda nemati kamo otići. Sara razumije život bez sigurnosti, ali Estherin zatvor ponekad teško može prepoznati zato što je uređen mnogo ljepše od njezina.
Naš dojam
Kupina i divlja ruža povijesni je roman čija se najveća snaga nalazi u kontrastima. Raskošna svila nastaje u svijetu teškog rada, pobožna kuća skriva licemjerje, čin milosrđa ne mora nužno donijeti slobodu, a dvije žene koje dijeli gotovo sve mogu jedna u drugoj prepoznati nešto što im nedostaje u vlastitim životima.
Posebno nam se svidjelo što Sonia Velton ženske likove nije podijelila na dobru spasiteljicu i zahvalnu žrtvu. Esther može biti velikodušna i istodobno slijepa za vlastitu privilegiju, dok Sara može biti povrijeđena i iskorištena, a ipak postupati sebično ili griješiti. Upravo te nesavršenosti njihov odnos čine puno zanimljivijim.
Povijesna pozadina dodatno obogaćuje priču. Hugenotski tkalci, spitalfieldska proizvodnja svile, radnički nemiri i stvarna Anna Maria Garthwaite daju romanu čvrst oslonac u 18. stoljeću, dok su Esther i Sara književni likovi kroz koje promatramo taj svijet. Posebno je zanimljiva priča o Garthwaite jer pokazuje da ženska ambicija koju Velton daje Esther nije povijesno nevjerojatna, nego je nadahnuta stvarnim primjerom žene koja je pronašla način da njezin talent bude prepoznat u izrazito muškoj industriji.
Roman otvara i niz tema koje su zahvalne za razgovor u čitateljskom klubu: granicu između pomaganja i paternalizma, povezanost društvene klase i ženskih mogućnosti, pravo žene na stvaralačku ambiciju, moralna proturječja religioznosti te pitanje može li odnos dvoje ljudi biti potpuno ravnopravan kada jedna osoba ima stvarnu moć nad životom druge.
Naslov Kupina i divlja ruža povezan je s nazivom jednog uzorka svile koji je Sonia Velton pronašla tijekom istraživanja u Victoria and Albert Museumu. Upravo joj je taj naziv, nakon nekoliko ranijih radnih naslova, dao konačno ime romana. Simbolika mu lijepo pristaje: kupina i divlja ruža rastu zajedno, lijepe su, ali imaju trnje, baš poput odnosa dviju žena koje se približavaju, povređuju i mijenjaju unutar svijeta koji nijednoj ne dopušta potpunu slobodu.
Kupina i divlja ruža zato nije samo priča o dva različita ženska života u 18. stoljeću. To je roman o moći i njezinoj neravnomjernoj raspodjeli, o tome koliko je teško prepoznati vlastitu privilegiju te o ženama koje pokušavaju pronaći prostor za vlastite želje unutar društva koje je već unaprijed odredilo što bi trebale biti.
Ljepota svile u ovom romanu nikada nije odvojena od ruku koje su je stvorile. Jednako tako, ljepota dobrih namjera nikada nije dovoljna sama po sebi. Tek kada Esther i Sara počnu gledati jedna drugu izvan uloga gospodarice, sluškinje, spasiteljice i spašene, otvara se mogućnost da doista vide koliko su njihovi životi različiti, ali i koliko obje žude za istom stvari – pravom da same odlučuju što će učiniti sa svojim životom.
S ljubavlju prema knjigama,
Knjigoteka Bilje
